Posle bezbroj dezinformacija i neistina koje su objavljene u “Večernjim novostima“, pisma Kancelarije Matice iseljenika i priča koje “kolaju po čaršiji“, dužnost je članova uprave da obaveste javnost o stanju, činjenicama i budućim planovima Srpsko- američkog muzeja u Čikagu.
Uzroci nastanka problema u kome se Sveti Sava muzej našao bez podrške srpske zajednice u Čikagu:
- Vlasti gradske uprave grada Čikaga su 2012. godine pokrenule postupak za ispravljanje nepravilnosti na postojećem zdanju. Potrebna investicija za ispravljanje nedostatka zdanja bila bi minimum $500,000.
- Limitaran je broj posetilaca u zgradi na maksimum 50 ljudi, što limitira prihode organizacije.
- Nedostatak parkinga u stambenoj zoni gde se objekat nalazi.
- Nasleđen dug u iznosu od $300,000 i dodatnih $75.000.
- Nedovoljna zainteresovanost Srba u Čikagu da prilozima pomažu rad organizacije.
- U organizaciji rade iskljucivo volonteri.
- Negativna propaganda i dezinformacije koje šire pojedinci, uključujući nezavisni list Srba u Čikagu “Ogledalo”
- Za prodaju zdanja je glasalo 75% članova, koji sada šire dezinformacije
- Sadašnja uprava svojom preduzmljivošću spasila je Srpsku kuću neprimerene situacije i sigurnog dugovanja u vrednosti od gotovo milion dolara. Rezultat: institucija će biti u plusu 3,5 miliona. Novcem od prodaje kupiće se novo zdanje, ostatkom sredstava angažovaće se profesionalci koji će voditi poslovanje organizacije.
- Legat Dr Draškovića (osnivača i idejnog vođe) će se nastaviti kroz formiranje fondacije koja će nositi njegovo ime i novačano pomagati talentovanu srpsku decu bez sredstava za školovanje, kako u rasejanju tako i u matici.
DETALJNIJE:
Naša institucija je nekoliko godina unazad obaveštavala udruženja u Čikagu o financijskom problemu u kojem se muzej nalazi. Upućivani su pozivi organizacijama kao što su Srpska bratska pomoć, Srpska narodna odbrana, Krajiški Srbi i Centralna američka parohija na čelu sa Vladikom Longinom radi konsultovanja i eventualne pomoći. Nastalu situaciju smo tada u dva navrata predočili članovima vlade Republike Srbije gospodinu Dačiću (21. decembra 2013. godine) i Aleksandru Vlajkoviću, tadašnjem članu vlade u ministarstvu za kulturu, pri njegovoj poseti Srpskom filmskom festivalu novembra 2014. godine. Upoznati su sa situacijom i činjenicama u organizaciji i o zgradi u kojoj se organizacija nalazi.
Tom prilikom smo zaključili da je saradnja naše organizacije i Ministarstva za kulturu moguća jedino po principu pomoći kulturnih centara, što bi značilo da ministarstvo finansijski podrži instituciju u kojoj se neguje kultura, jezik, istorija i tradicija Srba u rasejanju. Do današnjeg dana, ponude ili konkretni predlozi državnih organa Vlade Srbije i srpskih istitucija u rasejanju o kupovini zdanja ili rešenju finansijskog problema nisu stigle pismenim putem na adresu naše organizacije. Zgrada u kojoj se organizacija nalazi kupljena je 1952. godine od priloga srpskih oficira i emigranata u Americi. Jedan od osnivača organizacije i doživotni predsednik bio je profesor dr Drašković, posle čije je smrti organizacija nastavila sa radom a zgrada ostavljena Srbima na korišćenje za dobrobit srpske zajednice. Sadašnji članovi udruženja nemaju moralno pravo da poklanjaju zgradu bilo kome pa ni Vladi Republike Srbije. Zgrada nije u vlasništvu države Srbije kako bi se prisvajala ili polagala prava na nju. Vlada Republike Srbije ili zainteresovani mogu kupiti zgradu od udruženja po tržišnoj ceni, kako je jedino pravedno i u skladu sa zakonom države Ilinois. Ovo je ujedno i odgovor na pismo matice iseljenika i tekst u “Večernjim novostima” o preuzimanju vlasništva “Srpske kuće” od strane Vlade Republike Srbije.
Problem u kome se udruženje našlo je zajam od $250.000 dolara koji je nekadašnji predsednik gospodin Vlado Bjelopetrović uzeo 2005. godine. u ime organizacije. Nedovoljnim iskustvom u vođenju udruženja i nepodmirivanjem osnovnih troškova održavanja zgrade, uključujući i otplatu pozajmljne glavnice, organizacija je zapala u vrlo nezavidan položaj zbog čega je banka prodala dug “MT Acquisitions” organizaciji koja se bavi takvim transakcijama.
Godine 2011. kada su stupili na funkcije predsednika- Živojin Pavlović i sekretara- Vesne Noble, zgrada je imala hipoteku čiji je dug iznosio (navedeno u gornjem delu teksta) $300.000 hiljada. Od te sume je $250.000 hiljada bila originalna pozajmica, plus $50.000 hiljada sudskih i advokatskih troškova i kamate od 11 %, kao i dodatnih $115.000 hiljada dolara za dve godine (2010. i 2011.) dugovanja za neplaćen porez koji je prodat na javnoj licitaciji sa pravom kupca da naplati 36% interesa postojećeg duga, što je dodatno otežalo već postojeću tešku finansijsku situaciju.
Da bi se povratilo vlasništvo nad zgradom i isplatili vlasnici hipoteke neophodno je bilo sakupiti potrebna sredstva.
Predsednik Pavlović i sekretar Noble ulažu ogromne napore ne bi li obezbedili potrebna sredstva. Na sastanku otvorenom za sve zainteresovane dolaze “dobronamerni” Srbi sa ponudama da otkupe zgradu i dug za pola miliona dolara. Pošto su tako velikodušne ponude odbijene, tri člana odbora uložu svoja sredstva: predsednik dr Živojin Pavlovic ($58.500), Vesna Noble ($58,000), Srđan Trifković ($25.000), pozajmicu daju i strani investitori: SCUPE fondacija ($58.500) ciji predsednik je Mr. Richard Fanslow, Mr. Bennet ($50.000) i Maria Haidamaka ($50.000) kako bi se povratilo vlasništvo nad nekretninom. Pozajmica gore pomenutih ljudi je omogućila da udruženje dobije na vremenu u pronalaženju rešenja za opstanak. Bitan je i momenat pokretanja pitanja o mogućnostima oslobađanja zdanja od poreza na nekretninu. Većina tadašnjih članova uprave ( V. Zafirovski, K. Fanslow, D. Monroe i M. Pintar) glasa da se angažuje advokat koji naplaćuje vise od 30% od iznosa takse koje treba da nas oslobodi (bez garancije za pozitivan ishod). U tom trenutku važnom za organizaciju jedino Ž. Pavlović i V. Noble odlučuju da ličnim naporima dođu do željenog cilja i na taj način uštede organizaciji između 40 i 50 hiljada dolara, koliko bi servis advokatskih usluga u takvim prilikama koštao.
Zahvaljujući neumornom radu u prikupljanju potrebne dokumentacije V. Noble je uz direktive Velimira Đurića i tehničku pomoć Danice Monroe uspela da zakaže intervju sa gradskim vlastima posle čega Cook County oslobađa “Srpsku kuću” od poreza 2012 godine i vraćaju uplaćeni iznos od $35.272. Posle ostvarenja našeg sna da se oslobodimo poreza nezamislivo je bilo da pomislimo da novi i još veći problemi tek dolaze. Uvereni da organizacija ima veće šanse za opstanak posle smanjenja godišnjih toroškova za više od $50.000 zatečeni smo onim što sledi, sve pod “parolom” dobrih namera.
Nakon 2 godine g. Richard Fanslow i g. Bennet traže isplatu njihovog dela zajma, ostali potpisuju produženje trajanja zajma za još jednu godinu.
Na izuzetno bitnom sastanku koji sledi Dr. Tatjana Pavlović nudi da založi svoju poslovnu zgradu kao garanciju zbog povoljnije kamate kako bi se isplatilo gore navedeno potraživanje. Umesto da ova ponuda bude prihvaćena sa zahvalnošću, uprava je podeljena i pet njenih članova podnosi ostavku na sledećem sastanku: Fanslow, Zafirovski, Mulina, Pintar i Antonijević. Da bi se isplatio ceo dug ($300.00 + kamata $30.000 na godisnjem nivou), trebalo je pronaći povoljan kredit od banke.
Članovi tadašnjeg borda su izašli sa tri predloga kreditiranja: Scupe Fundation, CCLF ( Chicago Community Loan Fund), Grand Ridge National Bank
PRVA PONUDA:
Scupe Fundation i njen prestavnik Kathy Fanslow dolaze pred upravu sa ponudom u vidu “Trojanskog konja” gde bi neprofitna organizacija “SCUPE” (čiji je ona član a njen suprug predsednik) ponudila zajam od $470.000 pod takvim uslovima koji, ako ne bi bili ispunjeni, doveli našu organizaciju pod upravu organizacije “SCUPE”, što bi bio kraj srpskog muzeja i vlasništva nad nekretninom u vrlo kratkom roku. V. Noble predlaže da pronađe “pro bono” advokata koji bi analizirao ovu ponudu, što je i učinjeno (zainteresovani mogu da pogledaju odgovor SAMS advokata kao i ostalu dokumentaciju na našem web sajtu). SCUPE organizacija tj. Mr. Fanslow u međuvremenu šalje preteće pismo. Razlog slanja pretećeg pisma je nepoštovanje dogovora o isplati dugovanje za porez i u ime toga potražuje $35.100 dolara, koje mi naravno nemamo a on to zna. Takodje Mr. Fenslow u ime SCUPE foundacije potrazuje interes za samo 3 dana prekoračenja plaćanja kamate na uložena sredstva, koje mu se tom prilikom isplaćuju.
DRUGA PONUDA:
CCLF sa predstavnikom Martinom Bertch čija ponuda nije pokrivala celokupan iznos traženog kredita od $375.000 zbog čega ponuda nije prihvaćena.
TREĆA PONUDA:
Grand Ridge National Bank ponuda je prihvaćena jer je pokrivala potrebnu sumu dugovanja sa interesom.
Uskoro nastavak teksta…